top of page

Banjalučanin nudi besplatne usluge šlep-službe osobama s invaliditetom



Da naše malo nekome znači mnogo iz ličnog primjera pokazuje Banjalučanin Nikola Čolić, koji skromno i bez velike pompe pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija.



Upravo je ovaj mladić, koji ima svega 21 godinu, na javnoj Facebook grupi “Oglašavanje Banja Luka” postavio oglas u kom navodi da i ove godine nudi pomoć i besplatne usluge šlep-službe “Čolić auto” svim ljudima koji imaju djecu s invaliditetom, poteškoćama u razvoju ili su i sami osobe s invaliditetom.


Kako je kazao u razgovoru za “Nezavisne novine”, ne pomaže zato što ima previše, već iz razloga što zna kako je kada nemaš.


“Iskreno, ne radim ja to zato što imam mnogo novca, ili neku moć i uticaj, već iz razloga što znam kako je kada neko nema, jer sam i sam bio u takvoj situaciji. Nemam mnogo, ali imam dovoljno da mene i moj budžet nekih 50-100 maraka ili evra neće oštetiti, a nekome će značiti u datom trenutku”, priča Čolić.


Ističe da se još niko nije javio na ovogodišnji oglas, ali, kako kaže, prošle godine jeste i imao je tri ili četiri intervencije pomoći na putu.


“Ljude je generalno sramota da zatraže pomoć, ustručavaju se, ali ja ne vidim razlog za to. Naravno, kod mene je to sve privatno, ne objavljujem fotografije tih ljudi kojima pomažem jer poštujem njihovu privatnost. Sama činjenica koliko se osobe sa invaliditetom, kao i roditelji djece sa invaliditetom ili poteškoćama u razvoju pate i trude da uopšte voze, kreću se, nađu slobodno parking-mjesto, za to morate imati osjećaj i razumijevanje”, objašnjava Čolić.


Ovaj humani mladić je ispričao da je prije nekoliko godina imao situaciju kada mu je kretanje bilo onemogućeno.


“Bio sam bolestan prije nekoliko godina, povrijedio sam kičmu i sjećam se da je u tom trenutku moj život stao na tri mjeseca, nisam mogao da se pomjerim iz kreveta. Ležao sam nepokretan i gledao svoje roditelje kako psihički tonu i ne mogu sebi doći, a i ja sam bio psihički potonuo. Bilo je potrebno mnogo novca za liječenje, rehabilitaciju. Baš zato što sam to i sam doživio vjerujem i vodim se tim da kada bi svi dali od sebe malo mislim da bi našem društvu bilo bolje”, smatra Čolić.


Dodaje da voli pomagati i osjeća snažnu želju da izađe u susret onima koji su u stanju potrebe.


“Kada pogledam ljude koji sigurno imaju više od mene, imaju bolji posao, veća primanja, ali ne pomažu, to me ostavi bez riječi, jer njima je marka kao kružni tok, dok moja nije. Vodim se tim i uvijek kažem da otvorena ruka može i uzeti i dati, a skupljena šaka neće dati nikome, a neće ni uzeti”, priča Čolić i dodaje da ga je život naučio da radi još od osnovne škole.


“Imam 21 godinu, 2002. sam godište, a počeo sam da radim već sa 12 godina. Kada sam bio drugi srednje, za vrijeme korone, počeo sam pomalo za sebe da radim, a prije dvije godine, kada sam završio srednju školu, otvorio sam svoju firmu. Bavim se transportom, u pitanju je šlep-služba, pomoć na putu, a prodajem i automobile.

Iskreno, nisam očekivao da će me neko zvati iz medija, nisam ja oglas objavio i ponudio pomoć zbog eksponiranja. Već duže vrijeme se bavim humanitarnim radom, ima sigurno pet ili šest godina. Svake godine u septembru pronađem porodicu koja nije u mogućnosti da svoju djecu spremi za školu, a učestvujem i organizujem akcije kada je neko, ne daj bože, bolestan”, rekao je Čolić i napomenuo da uvijek kada je nekome izašao u susret, s neke druge strane je i on dobio pomoć.


“Kad nekome pomogneš uvijek ti se i vrati, barem je kod mene takav slučaj. Naravno, ja nikoga ne mogu prisiliti da pomaže i izdvoji za humanost, ali naše malo nekome zaista znači mnogo, i to nije samo fraza”, zaključio je ovaj humani Banjalučanin, piše BL portal


bottom of page