Banjalučanin novac od prodaje slika donira u humanitarne svrhe

Za talentovanog umjetnika iz Banjaluke, Luka Vučić, može se reći da je čovjek velikog srca, jer je kist i platno odlučio iskoristiti da usreći one kojima je pomoć potrebna.



Ovo nije prvi put da se Luka bavi humanitarnim radom, jer i do sada nekoliko svojih djela donirao u humanitarne svrhe i tako pomogao nekome mameći mu osmijeh na lice.


Prvi rad koji je uradio je bila slika golubice koju je poklonio svojoj majci. Kako priča za Srpskainfo, ona nije krila oduševljenje i bila je ponosna na njega.


– Vidio sam njenu sreću i to me je podstaklo i dalo vjetar u leđa da pomoću slika usrećujem ljude – rekao je Vučić.


Drugu sliku, sliku bika, nacrtao je nakon što je dobio zadatak u školi slikanja. Kada je sliku privodio kraju, razmišljao je šta da radi s njom. Kada se dogodila tragedija u rudniku u Sokobanji, gdje je život izgubilo osam rudara, ni trenutka više nije razmišljao.


– Humanitarna organizacija je skupljala novac za pomoć djeci preminulih rudara. Tu sam nekako osjetio povezanost, jer sam i ja ostao bez oca. Znam šta je meni otac značio i koliko se borio za nas i koliko je radio. Onda sam vidio i te ljude koji su radili u rudniku, koji je opasan posao, šta su sve bili u stanju da rade za svoju djecu, da ih podignu na pravi put, da ih školuju i da imaju neki normalan život. Pogodila me je ta vijest. Shvatio sam da meni neće značiti ništa taj novac, koji, iako nije mali, neće nešto naročito promijeniti stvari u mom životu. Rekao sam sebi, bolje da ga doniram i da na taj način pomognem njima – istakao je Vučić za Srpskainfo.


Luka Vučić je nakon nesreće objavio instagram post s naslikanim bikom i jakim opisom.


– Tragedija s početka mjeseca, kada je u Sokobanji život izgubilo osam rudara, ne može mi napustiti misli. Sama pomisao da ljudi izgube život čiji je jedini smisao bio prehraniti sopstvenu porodicu stvara mi pritisak u glavi s kojim se teško nositi. Moju će glavu, kao i svaki put do sada, misao na tu tragediju napustiti, izblijediće ili će nad njom dominirati neka nova, ali u životima osamnaestero djece ona će zauvijek biti prisutna. Svaki dan i svaki njegov minut i sekund – dok god su živi. Mlad sam i sam ostao bez oca i znam kroz kakvu će bol prolaziti i šta ih sve čeka. Svjestan sam da im ništa ne može nadoknaditi izgubljeno, ali i isto tako da moraju osjetiti da nisu sami u ovome – napisao je ranije Vučić koji je već prodao sliku bika i donirao novac.


Priča kako se nakon donacije osjećao ispunjenim. Kaže da mu je ljepše zaspati sa činjenicom da je učinio dobro djelo, nego da je od prodaje zaradio novac.


Uvijek je, govori Luka, bio dobar i u školi, i sa temperama i s vodenim bojicama. Kasnije je upisao tehničku školu.


– I tu sam dobro crtao tehničkom olovkom. Nikad nisam počeo sa uljem na platnu. Jedne februarske noći dobio sam želju da počnem sa tehnikom ulje na platnu. Znao sam da ću početi, samo ne kad. Došao sam do informacija da moj komšija, veliki umjetnik Mišo Pećarić, drži časove slikanja. Prvo sam krenuo s pastelnim bojama, uradio sam konja u apstraktnom stilu. I danas mi je ovo hobi. Poslije posla uzmem kist i platno i crtam – rekao je Vučić za Srpskainfo.


Luka je sredinom juna objavio novu naslikanu sliku, a od prodaje želi da pomogne humanitarnoj organizaciji “28. juni”.


– Puteve u životu ne biramo, a samo svoj vidjeti i upoznati možemo. Pored onog puta kojim idemo postoji i mnoštvo drugih, tu su oko nas. Neke doživimo kao bitne, ponekad njihovim pravcima i pogledamo, dok najveći dio njih uopšte ne doživimo. Oni putevi koji nam skoro nikada ne privuku pažnju jesu ti na kojima su putnici nemoćni – ostavljeni sami da biraju kojim će smjerom poći, a odaberu li desno, lijevo, naprijed ili nazad svakako nigdje neće stići. Neće se ni pomjeriti s mjesta na kojem su. Neće jer je nemoguće. Za njih same je nemoguće, ali uz ispruženu ruku hodati je uvijek moguće. A Milica i Marko stoje upravo tu. Oni možda nikada neće doći do cilja, za njih cilj uopšte ne postoji, ali jako je bitno da negdje krenu. Držeći se za ispruženu ruku. Moja ih ruka vjerovatno neće pomjeriti puno, možda tek korak-dva. Međutim, važnije od svega biće mi činjenica da sam je pružio – napisao je ranije mladi umjetnik Luka Vučić.