Alarmantno stanje u Azilu na Manjači, vetrinarskoj ambulanti zbog ugovora koji ima s gradom Banjaluka vezane ruke dok hara bruceloza FOTO

U azilu na Manjači, stanje za napuštene životinje trenutno je alarmantno. Kako su obavijestili iz udruženja WagWag, životinje su zaražene kožnim bolestima. To je bila javna tajna sve dok volonteri nisu ušli u azil, nakon čega su završili na kliničkom centru jer je jedan od pasa bio testiran pozitivno na brucelozu. O trenutnoj situaciji u azilu za naš portal govorio je vlasnik „Vet Centra“ Boran Gajić, koji se zbog vrste ugovora koji ima s gradom Banjaluka, našao na listi krivaca zbog trenutnog stanja u azilu, iako on mimo ugovora ništa ne smije uraditi.

„Vet centar je ambulanta nadležna za ugovorom definisane stvari u Azilu na Manjači. Dakle, ja nisam nadležan jer azil nije privatno vlasništvo već je isti u vlasništvu grada Banjaluka. Ja lično nisam u mogućnosti da naložim bilo kakve mjere da se odvijaju u azilu ako iste nisu definisane u ugovoru. Tako, ugovorom je npr. ograničen broj vakcina, stotinu vakcina, pedeset sterilizacija, trideset rentgena. Znači, ugovorom su definisane stvari koje se mogu raditi“, kazao je veterinar i vlasnik Vet centra Boran Gajić.

On je naglasio kako je od samog početka protivnik posjeta jer azil posjećuju roditelji s malom djecom koja guraju ruke u hranilice i pojilice kako bi pomazili psa, a u tim trenucima se može raditi o psu težine 50-60 kilograma, Šarplaninac, Srednjoazijski ovčar koji djetetu može nanijeti ozbiljne tjelesne povrede.

„Bruceloza koja je dijagnostifikovana kod jednog od 13 pasa, a koje su izabrali volonteri da se udome je zarazna bolest te se ona prenosi sa ljudi na životinje i sa životinja na ljude. Mogućnost prenosa takve zarazne bolesti je u onim trenucima kada je neko u kontaktu sa izlučevinama iz organizma (krv, limfa ili polne izlučevine). Tako da, istuacija da se zarazi neko od ljudi ko nije u kontaktu s izlučevinama je jako, jako mala. U ovom slučaju se moglo desiti da se zarazi veterinarski tehničar koji radi u azilu, hvatač odnosno higijeničar i ja koji sam lično vadio krv tim psima da bismo izašli u susret volonterima iako to nije definisano ugovorom. Ugovorom dakle nije definisano da se ja bavim udomljavanjem pasa“, jasan je Gajić.

Danas je zvanično stiglo rješenje Veterinarske inspekcije po kome je naloženo uspavljivanje jedinke, dezinfekcija prihvatilišta i kontrola svih prisutnih jedinki u skladu sa zakonom.

„Po protokolu kako je naloženo, nalaz je dijagnostifikovao Veterinarski institut „Vaso Butozan“, potvrđeno u Institutu u Sarajevu, znači nije nalaz ovlaš već 100 posto potvrđen. Veterinarska inspekcija je dužna meni izdati rješenje, odnosno šta da radim kao i ostali koji su bili u kontaktu. U tom slučaju nije na meni ništa da radim na svoju ruku ni sam Vet Centar. Mi u skladu sa ugovorom nemamo nikakve mogućnosti da djelujemo više i onako kako bismo htjeli. Ja bih prvi volio da se svaki pas koji se uhvati i obradi, provjeri da li ima brucelozu, srčanog crva ili bilo kakvu drugu srčanu bolest pa tek da onda ide u azil, ali to je u ovim momentima zaista nemoguće jer smo, ponavljam ograničeni ugovorom te u skladu s tim moramo i djelovati“, nastavlja Gajić.

On je naglasio i da je prvobitni ugovor potpisao za Azil u Ramićima, a koji je u međuvremenu prebačen na Manjaču te on sada umjesto 30 kilometara dnevno on trenutno prelazi od 150-250 kilometara.

„Mi gore nemamo uslove za boravak radnika. Nemamo kancelariju, nemamo mokre čvorove, tuš. Situacija je takva da azil nije registrovan. Da bi se psi izvozili u zemlje EU azil mora da ima trejsis, odnosno broj, koji se dobija kada se ispune svi uslovi gdje se potrebna dokumentacija preda u kancelariju za veterinarstvo u Sarajevo i na osnovu njihovih komisija dobijamo broj preko koga se psi mogu izvoziti, odnosno udomljavati“, jasan je Gajić te je takođe naglasio da nije protiv da se neko time bavi, misleći na udomljavanje.

Gajić je naglasio kako se zaraženi pas još nalazi u azilu ali je izolovan. Kako navodi neće biti eutanaziran, čeka se nalog inspekcije i drugih nadležnih organa.

Kako on navodi u ovom trenutku trpi ozbiljne pritiske, pada mu promet i gubi posao jer snosi odgovornost za gore pomenutu situaciju na koju nema uticaja s obzirom da je ograničen ugovorom s gradom Banjaluka.

Prema Zakonu o dobrobiti i zaštiti životinja, lokalna samouprava u ovom slučaju grad Banjaluka je dužna da formira higijeničarsku službu i azil za udomljavanje životinja, a za šta je direktno odgovorno organ nadležan za komunalne poslove grada Banjaluka kojim rukovodi Boriša Mandić. U ovom slučaju grad je morao da izgradi azil za udomljavanje životinja prema svim standardima koji su propisani za ovakvu vrstu objekta te za za isto posjeduje urbanističko tehničke, lokacijske uslove i građevinsku dozvolu.

Postavlja se pitanje Odjeljenju za komunalne poslove, odnosno pomenutom Mandiću - Da li azil na Manjači posjeduje svu potrebnu dokumentaciju (UT uslovi, lokacijski uslovi, građevinska dozvola)?