Analiza izbora u Banjaluci – Loša procjena Draška Stanivukovića?

Izbori za savjete mjesnih zajednica u Banjaluci bili su pravi test za Draška Stanivukovića, ali i SNSD i Vladu Đajića. Mlađahni gradonačelnik koji Banjalukom upravlja nešto više od godinu dana napravio je nekoliko kardinalnih grešaka. Glasanje za članove mjesnih zajednica je shvatio kao situaciju „biti ili ne biti“ te je umislio da su to „pravi” izbori. Tribine, plakati, rukovodstvo stranke obilazi mjesne zajednice – sve smo to imali priliku da vidimo, a ono što je najgore po njega je bila odluka da na liste stavi sve svoje najbliže saradnike i prvake PDP-a u Banjaluci.


„Oladili” uzdanice PDP-a


Sa druge strane, na bačenu rukavicu gradonačelnika, Vlado Đajić je odgovorio opštom mobilizacijom članstva.


Na kraju, sve je ličilo na borbu za život i smrt, a izbori za Savjete mjesnih zajednica pretvorili su se, po važnosti, u najmanju ruku u glasanje za predsjednika Republike Srpske.


Izlaznost je bila veća od 23 odsto, a biračko pravo iskoristilo je nevjerovatnih 44.000 glasača.


SNSD je, bukvalno, pomeo PDP. Posebno iznenađenje izbora je svakako Starčevica, ali i Zalužani pa gotovo i sve gradske mjesne zajednice.


Neće narod dva puta da pogriješi!


Draško Stanivuković je rizikovao i izgubio. Povukao je u blato Jelenu Trivić, Branislava Borenovića, kompletan odbornički Klub PDP-a u Skupštini grada i sve svoje najbliže saradnike.


Na kraju, naštetio je najviše samom sebi.


Važnije od broja mjesnih zajednica u kojima je ko pobijedio ili izgubio je činjenica da su izbori pokazali činjenicu da je Stanivuković za manje od dvije godine potrošio minimalno trećinu, a možda i polovinu podrške koju je imao na krilima pobjede u Banjaluci 2020. godine.


Podsjećamo da je na izborima 2020. godine Stanivuković pobijedio Igora Radojičića u svim mjesnim zajednicama i gotovo na svim biračkim mjestima.


Uzimamo u obzir da lokalni i izbori sa Savjete mjesnih zajednica nisu za poređenje, ali je Stanivuković sam kriv što je „prvi počeo“ i predstavio ove posljednje izbore kao sudbonosne, vjerovatno računajući da će „sahraniti“ ranjeni SNSD u Banjaluci.


U svim mjesnim zajednicama gdje je na lokalnim izborima teško porazio SNSD, posebno u gradskim sredinama, Stanivuković je stavio sve svoje ljude koji su u suštini njemu i donijeli pobjedu na tim izborima 2020. godine.


Niko od njih nije dobio podršku građana.


Hladan tuš za odbornike


Doduše, jedini koji se uspio izboriti za mjesto u Savjetu svoje mjesne zajednice je Vladimir Grujić, šef kabineta gradonačelnika.


Uspio je da za 2 glasa pređe crtu i izbori mandat.


Svi ostali, gotovo cijeli odbornički Klub PDP-a poražen je do koljena.


Smiljana Babić Moravac, Jovo Savanović, Dragan Milanović, šef Kluba, svi redom su izgubili od političkih anonimusa iz SNSD-a.


Milada Šukalo, savjetnik gradonačelnika i Nebojša Drinić, siva eminencija Kabineta gradonačelnika, i prema ranijim saznanjima Faktora stvarni gradonačelnik Banjaluke, nisu dobili glasove svojih prvih komšija?!


Medo i Ješa


Stanivukovića posebno boli poraz na Starčevici.


Najveće naselje u Republici Srpskoj, iz kojeg dolaze Jelena Trivić, Igor Crnadak i Branislav Borenović, MZ u kojem je godinama unazad PDP bio izuzetno jak na ovim izborima doživjeli su pravi debakl.


Od 11 članova Savjeta SNSD i partneri uzeli su svih 11. Kao šlag na tortu loših rezultata je i poraz odbornika i predsjednika Pokreta Banjaluka zove Saše Lazića.


Medo je takođe sa Starčevice, a u posljednjih mjesec dana i pulen Nebojše Vukanovića u Banjaluci.


Ostao je daleko ispod crte u svojoj mjesnoj zajednici.


Slično je i u većini mjesnih zajednica gdje je pobijedio SNSD. Stanivuković je utjehu našao na svom Petrićevcu.


Pobijedio je SNSD za nekih 100 glasova razlike, ali je činjenica da svih pet članova Savjeta dolazi iz PDP-a.


SNSD-ovih 35.000 glasova


SNSD je nakon lokalnih izbora 2020. godine i gubitka mjesta gradonačelnika počeo konsolidaciju stranke u najvećem gradu.


Metode Vlade Đajića, posebno pojedini javni nastupi nisu se dopali mnogima, ali je činjenica da je novoizabrani predsjednik Gradskog odbora ispod radara medija krenuo u rovovski rad na terenu.


Dan za danom, vraćalo se povjerenje u SNSD u Banjaluci.


Revizija članstva pratila je i rad skupštinske većine u gradskoj Skupštini.


Bilo je i pogrešnih poteza, ali je očigledno bilo da je zauzet pozitivan kurs.


Prilazili su i uspavani članovi, oni koji su bili izgubili povjerenje, ali i veliki broj novih članova.


Bez potrebne pažnje javosti ostaje npr. činjenica da je 2300 djece dobilo novogodišnje paketiće u prostorijama SNSD, što je, između ostalog, bio signal da se stranka oporavlja.

SNSD nije imao plan da toliko ozbiljno shvati ove izbore, ali je Draško Stanivuković sam kriv što je sve predstavio kao „ili pobjeda ili nas neće biti”, pa je i Vlado Đajić prihvatio tu činjenicu i ubacio u petu brzinu.


Opšta mobilizacija članstva, simpatizera i rad na terenu dali su rezultate. SNSD sa partnerima je na izborima sa Savjete mjesnih zajednica dobio oko 35.000 glasova.

Vjerovatno to niko pa ni sam Vlado Đajić nije očekivao.


Povratak u grad


Nakon pisanja medija da je SNSD u Banjaluci spao na podršku manju od 5000 birača do „procjena“ da je najveći grad izgubljen zauvijek, Vlado Đajić je dokazo da to nije ni blizu tačno.


Podsjećanja radi, SNSD je na lokalnim izborima u Banjaluci 2020. godine osvojio oko 25.000 glasova, a kandidat za gradonačelnika Igor Radojičić oko 45.000.


Naravno, u računici za gradonačelnika su i koalicioni partneri, a svi znamo da se zbog pojednih nije krilo nezadovoljstvo poslije tih izbora.


Izbori za Savjete mjesnih zajednica otklonile su i sve sumnje u koalicione partnere koje su se pojavile nakon lokalnih izbora.


Priznao je to i predsjednik stranke Milorad Dodik na pres konferenciji nakon izborne pobjede.


Iznenađenje je gotovo pobjeda u svim gradskim mjesnim zajednicama. SNSD je time „vratio grad“ i povjerenje građana urbanih sredina.


Bez podrške trećine Banjalučana


Teško je da su za poređenje lokalni sa opštim, a kamoli sa izborima za Savjete mjesnih zajednica, ali je Draško Stanivuković ove posljednje predstavio kao bitku nakon koje će samo jedan „ostati”.


Kockalo se i izgubilo. I to dramatično.

Daleko od toga da je SNSD već pobijedio u oktobru.

Ipak, pomenutih 35.000 glasova je veliki kapital i, psihološki, veliki i pozitivan iskorak. Izbori su pokazali i ono što se već u javnosti znalo.


Draško Stanivuković je izgubio podršku minimalno trećine Banjalučana.


Vjerovatno je više od 20.000 onih koju su glasali za njega na izborima 2020. godine razočarano.


Ti ljudi, u većini slučajeva, neće glasati za SNSD, ali izvjesno je neće više ni za PDP.

Vjerovatno neće izaći na izbore u oktobru.


Ostaje za istoriju i da je PDP na ovim mjesnim izborima štampao plakate, letke i držao prave tribine kao da se radi o „pravim izborima“.


Takođe, pokazali su da je SDS u najvećem gradu Srpske i dalje u lošoj poziciji.

Demos se probudio, SPS ostaje na nivou Šargovca, a SP je jož živ u najvećem gradu Srpske.


Ujedinjena Srpska ćuti i radi na terenu.


Na kraju, poraz opozicije u Banjaluci, sigurno je, više boli nego u Prijedoru.

Poslije lokalnih izbora i pobjede Draška Stanivukovića mislilo se da je Banjaluka zauvijek njegova.


Rijetko ko je toliko razačarao birače za tako kratko vrijeme kao Draško Stanivuković. SNSD je u Banjaluci dobio šansu i prije nego se nadao. Sad samo da je kapitalizuje u oktobru.


Svađa u SDS-u


Nesrećnom SDS-u u Banjaluci nije pomogao ni Milan Radović.

Smiješno zvuče objave pojednih stranačkih funkcionera da su osvojili čak 20 mjesta u Savjetima mjesnih zajednica.


Da nije tužno, bilo bi smiješno.


Na to sve otvoreni fejsbuk rat Milana Radovića i narodnog poslanika Davora Šešića samo dan nakon izbora pokazao je sav jad i čemer te stranke.


SDS doduše nikada nije Banjaluku smatrao važnom, ali dvadeset pet godina poslije rata vrijeme je da se i Banjaluka shvati ozbiljno.


Milan Radović prepun pogubnih „repova” iz prošlosti očigledno nije baš najbolje rješenje.


Nezavisni kandidati i Davor Dragičević


Nažalost, kako je izbore preuzela „visoka politika“ nezavisni kandidati i udruženja građana koja su se sporadično pojavila u pojedinim naseljima nisu imali šanse.

U Savjete mjesnih zajednica nije ušao niti jedan nezavisni kandidat.

Najzvučnije ime u ovoj kategoriji bio je Davor Dragičević.


Test za početak političkog angažmana donio mu je potpuni fijasko.

Na Laušu je dobio samo 82 glasa.


Slično je prošao i saborac iz Pravde za Davida, Ozren Perduv koji u Lazarevu nije bio ni blizu rezultata sa loklanih izbora, a i na tim izborima 2020. godine nije uspio osvojiti odbornički mandat. Sve se im samo kazalo.


Izvor: Faktor magazin