Alonzo Pirt, mladi američki fudbaler jamajčanskog porijekla (21), svoju sportsku sreću je pronašao u Željezničaru sa banjalučkog Predgrađa.
Dijametralno savremenim stereotipima našeg doba, po kojima narod sa ovih prostora odlazi na zapad kako bi sebi osigurao bolje sutra, brzonogo krilo iz Nju Džersija 2018. je započelo odvažnu avanturu u suprotnom smjeru.
Pet godina kasnije, Alonzo i dalje ne skida osmijeh sa lica. I dalje se drži svojih životnih postulata. I dalje razdragano jurca za “bubamarom”. I dalje otvorenog uma grabi naprijed. I dalje ne smije da laže jer mu brani mama čiju hranu, i pored banjalučkih ćevapa, naprosto sanja…
Alonzo uistinu iskače iz stereotipa. Sa 16 godina je napustio kućni prag i hrabro krenuo u nepoznato. Prvo se okušao na Malti, potom se nakratko vratio u Ameriku, nakon čega su uslijedile epizode u Srbiji, Gruziji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zatim ga je fudbal doveo u BiH.
Prilično neobičan put za klinca čije odrastanje je bilo protkano roditeljskom ljubavlju i pažnjom, ali i teškim danima na opasnim ulicama Nju Džersija. No, taj mentalitet je, kako kaže za UNA portal, ostavio iz sebe i sada gleda samo naprijed.
“Fokusiran sam na glavni cilj. U glavi imam jasnu viziju i neću dozvoliti da mi ju iko oduzme”, jasna je prva poruka Alonza Pirta.
U Americi se izdvajaju četiri sporta, NFL, MLB, NBA i NHL. Svi ostali su u sjeni. Ne i za porodicu Pirt.
“Moj otac je svojevremeno igrao na Balkanu. Nosio je dres Vojvodine. Sada pratim njegove stope. Od početka me gurao ka fudbalu. Dok sam još bio u maminom stomaku, mislim da je znao čime ću se baviti. On ima dosta kontakata. Tako smo stupili u vezu sa ljudima iz Željezničara. Rečeno nam je da je ovo klub u kojem se dobro radi, da je atmosfera sjajna, da je grad odličan… Nisam pogriješio. Banjaluka je najbolji izbor za mene”.
Pirt junior je priznao da je bilo teško otići od kuće tako mlad.
“Nekada nije lako, budem anksiozan, ali opet kažem, zacrtao sam svoj put i njega moram da se držim”.
Odrastanje na ulicama Nju Džersija je bilo izazovno. Kako je slikovito opisao, ponekad mu se činilo kao da je zarobljen u kontejneru sa pacovima.
“A svi žele da izađu van. Bilo je teško izdići se iznad toga. Bila su to teška vremena. Mama i tata su stalno radili, ali nekada nisam mogao da si priuštim patike. Nekada je bilo pitanje šta ćemo imati na stolu za ručak. Taj mentalitet ne nosim sa sobom. Dalje idem otvorenog uma”.
Najveća razlika između Sjedinjenih Država i Balkana je kulturološka.
“Ovdje se osjećam 100 odsto komforno, iako vidim da se ljudi nekad začude kad me vide. Nisam imao loše iskustvo. Naprotiv, osjećam veliku ljubav svih oko sebe. Uvijek su susretljivi. Za mene je neobično kada vidim djevojku da vozi bicikl. U Americi to nikada nećete doživjeti. To je kulturuloška razlika. Sve ovdje je intenzivnije, strastvenije, ali i jeftinije. Toliko sam se navikao ovdje da, i kada odem u Ameriku, fali mi Banjaluka. Osjećam kao da mi je druga kuća”.
A kad ode kući, uživa u maminoj kuhinji. Njena hrana je nešto što mu najviše fali kad je s ove strane “bare”.
“Da, baš mi nedostaju njena jela. Ne znam da kuvam. Ovdje stalno naručujem. Fale mi, naravno, i sestre, baka, mama, tata. Međutim, za ovakve stvari morate da budete čvrsti. Sada moram da se pobrinem za neke stvari”, poručio je sagovornik UNE.
Alonzo je otkrio i da je oduševljen prijemom na koji je naišao u klubu i gradu.
“Sjajno sam dočekan. Svi u timu su od pomoći, ne bih mogao da dajem golove bez saigrača. Hvala njima, treneru, osoblju, svima u klubu. Lijep je osjećaj. Ovo je moja plava porodica”.
Pirt junior je pozitivac. Gotovo uvijek je nasmijan, a tu specifičnu energiju prenosi i na okruženje.
“Veoma, veoma sam srećan. Nikada se nisam osjećao ovako dobro u nekoj sredini. Ranije bih bio anksiozan u novom klubu, premišljao se jesam li pogriješio. Ali, u Željezničaru je drugačije. Ovdje sam ja ja. Imam 100 odsto podršku, nemam pritiska, dolazim na trening sa osmijehom, igram sa osmijehom, smijem se sa saigračima…” prezadovoljan je Alonzo.
Mladi fudbaler nije se tu zaustavio sa hvalospjevima.
“Hrana vam je odlična. Ćevapi su super. Obožavam ih, iako ih se nekad prejedem pa me stomak boli. Takođe, kafa je ovdje sjajna. Baš mi sjeda. Mentalitet ljudi mi odgovara. Šta god da radite, bilo da je riječ o poslu, sportu, porodici… sve radite sa toliko strasti. Vidim tu odlučnost i borbu da si stvorite bolji život. To mi se mnogo dopada. U Americi to sve rade opuštenije”.
Pirt je potpuno fokusiran na fudbal pa nema baš mnogo vremena za hobije. Ipak, bez muzike ne može.
“Često imam slušalice na ušima. Muzika me pokreće po mnogim pitanjima, ali mi je i velika motivacija za fudbal. Ona je povezana i sa našom afroameričkom kulturom.”
Alonzo ima dvojno državljanstvo. S obzirom na to da su mu korijeni sa Jamajke, nastupao je za U15 i U17 reprezentacije ove zemlje.
“Rođen sam u Nju Džersiju, ali moja sva porodica je iz Kingstona. Grad je sjajan, hrana i plaže takođe. Prave boje Jamajke najbolje vidite na plažama Kingstona. Lijepa je to zemlja. Kada god imam slobodnog vremena, volim da odem kod porodice i da malo razbistrim glavu”, dodao je krilni napadač Želje.
Koliko je Pirt junior fokusiran na karijeru, najbolje pokazuje ono čemu teži, kratkoročno i dugoročno.
“Prva ambicija je da se plasiramo u viši rang, da svi budemo srećni i zadovoljni, a da ja postignem, recimo, 20 golova. Dugoročni cilj je veliki. Manifestujem ga, želim jednog dana da osvojim Zlatnu loptu. Ako je ne želiš, nećeš je ni osvojiti, zar ne. Životni cilj je da za nekoliko godina osnujem porodicu, da ostavim zaostavštinu svojoj djeci. Želim da budem pravi uzor, da nastavim naporno da radim, da držim tijelo zdravim i nakon što završim karijeru”.
Ni sportskih ambicija mu ne manjka. Željezničar je vrlo mlad tim koji nije projektovan u borbu za vrh Prve lige Republike Srpske. Pa ipak, u prethodnoj rundi je uzeo mjeru favorizovanim Laktašima, u utakmici u kojoj je sagovornik UNE postigao prvi gol, a dao i veliki doprinos kod drugog.
“Želimo da napadnemo prvo mjesto. Uradićemo sve da to učinimo. Imamo dobre temelje. Možemo da računamo i na odličnog trenera, nove taktike, pristup… Ako ne možemo biti prvi, onda bar drugi. Idemo po to. Mi smo jaka ekipa. Vidjećemo”, optimista je fudbaler čiji sportski idol je Kristijano Ronaldo.
Alonzo je hrabar, ambiciozan, pun pozitivne energije, odlučan… i pošten. Na već pomenutom duelu protiv Laktaša učestvovao je kod drugog pogotka. U tim trenucima bio je prolom oblaka. Niko sa sigurnošću nije mogao da kaže da li je on zadnji dodirnuo loptu prije nego li je odsjela u mreži. Nakon susreta Pirt je primao čestitke, između ostalih, i zbog dva gola. Vrlo brzo je sam raščistio situaciju porukom da je on dao samo prvi.
“Moja majka mi je uvijek govorila da moram budem iskren po pitanju svega. Laž je veliki grijeh. A ja sam hrišćanin. Zato se trudim da uvijek budem iskren. Ja jesam krznuo tu loptu, ali ju je protivnik poslao u mrežu. Nadam se, eto, da ću već na sljedećoj utakmici ipak dati dva gola”, zaključio je priču jedinstveni Alonzo Pirt.
Foto/Tekst: UNA